Nikolaj iz Damaska (grč. Νικόλαος Δαμασκηνός: Nikolāos Damaskēnos) je bio grčki[1] povjesničar i filozof koji je živio u Rimskom Carstvu u doba vladavine Augusta. Rodio se u Damasku oko 64. pr. Kr.[2] Bio je blizak prijatelj s Herodom Velikim, a prema Sofroniju poučavao je djecu Marka Antonija i Kleopatre.[3] Njegov književni opus bio je golem, no većinom je izgubljen. Najvažnije djelo bilo je „Povijest“ koje se sastojalo od 144 knjige.
- „Povijest“
- „Augustov život“
- „Autobiografija“
- „Pregled o Aristotelu“
- „O biljkama“
- tragedije i komedije (izgubljena djela)
- ↑ Ross Burns: Damascus: A History, str. 59.
- ↑ K. Müller, str. 344.
- ↑ Sofronije Jeruzalemski: Patrologia Graeca, 87.3.
- Rječnik klasične povijesti: „Nikolaj“ (Nicolaus), Harper and Brothers, New York, 1898.
- J. B. Lightfoot: Origin and Affinity of the Essenes, 1875.
- B. Z. Wacholder: „Nikolaj iz Damaska“ (Nicolaus of Damascus), University of California Studies, 1962.
- L. M. Yarrow: Historiography at the End of the Republic, izdavač: Oxford University Press, 2006., str. 67. – 77.
